Bijeljina je u posleratnom periodu doživjela snažan priliv stanovništva. Grad koji je nekada bio prepoznat po mirnom ritmu i širokim ulicama danas se suočava sa problemom koji je odavno prerastao anegdotu, nesnosnim saobraćajnim gužvama.
Broj stanovnika je rastao, a sa njima i broj automobila. Nekada je imati automobil bio luksuz, a danas gotovo svaka porodica ima po dva, neki i tri vozila. Rezultat je jasan, grad je postao preopterećen, a saobraćajna infrastruktura nije pratila taj razvoj.
Za sada se Gradska uprava pravi slijepa. Niko ne reaguje na evidentan problem, koji s godinama postaje sve uočljivi i sve više frustrira. Planirate li potrebno vrijeme od tačke A do tačke B, uvijek dodajte 10-15 minuta.Naravno, puta dva u špicu, kada idete ili se vraćate sa posla.
Dok vozači gube dragocjene minute u kolonama, Gradska uprava već godinama ćuti. Ne postoji ni plan ni idejno rješenje koje bi makar pokazalo da se o problemu ozbiljno razmišlja. U Bijeljini se, izgleda, računa na to da će gužve same od sebe nestati. Možda kad građani masovno počnu da prelaze na bicikle, ili kad se semafori dogovore da rade u istom ritmu.
Sarkazam na stranu, problem je realan i sve veći. Gužve ne samo da nerviraju vozače, već ozbiljno ugrožavaju kvalitet života u gradu i koče razvoj. A dok se čekaju rješenja, jedina izvjesna stvar ostaje ista.U Bijeljini je svakodnevno najprometnija turistička ruta ona od jednog semafora do drugog.
