Osvrt Vladimira Vulovića, bivšeg košarkaša i višegodišnjeg rukovodioca KK Radnik iz Bijeljine na upravo završenu sezonu prenosimo u cjelini.
Košarkaški klub Radnik je ove sezone uradio nešto što se s pravom može nazvati čudom.
U nikada težim uslovima, igrači i stručni štab napravili su fenomenalan rezultat – došli do finala, bili na korak od velikog trijumfa i izgubili tek u četvrtoj utakmici finalne serije. Iza toga stoje rad, odricanje i ogromno srce ostavljeno na terenu.
Ali dok su oni položili ispit, grad je pao.
Ovdje se ne radi samo o košarci ili odbojci, rukometu ili fudbalu. Ovo je priča o tome kako se odnosimo prema onima koji nas predstavljaju. Kako je moguće da klubovi koji donose ponos Bijeljini i promovišu je na najbolji način nemaju poštovanje i podršku koju zaslužuju?
Bez plata, bez sistemske podrške, osim one sa tribina i od nekolicine istinskih sportskih entuzijasta, košarkaši Radnika su, baš kao i juniori nekoliko dana ranije, postali vicešampioni Republike Srpske i ostvarili rezultat za pamćenje.
To nije samo uspjeh. To je poruka. I opomena.
Ovakvi ljudi i ovakve priče su duša jednog grada. A mi tu dušu polako gubimo – ako je već nismo izgubili.
FOTO: KSRS
