Ponašanje i predstavljanje američkog predsjednika Ďžoa Bajdena na debati protiv Donalda Trampa zabrinulo je brojne građane, ali i članove Demokratske stranke, a italijanski ljekar tim povodom analizirao je sve ono što je Bajden pokazao tokom debate.
Nakon debate, predsjedniku SAD-a spočitali su brojne stvari, uključujući i to da je imao neadekvatan ton glasa te da je imao problem sa završavanjem rečenica. Neki su otišli i korak dalje te su za Bajdena rekli kako gotovo sigurno ima ili Parkinsonovu bolest ili oblik demencije.
Tim povodom, jedan od najcjenjenijih psihogerijatara u Italiji Marco Trabući analizirao je Bajdenovo ponašanje te je iznio nekoliko teza o njegovom nastupu u debati.
„Neke stvari su svakako doprinijele pogoršanju njegovog stanja. Prvo, Bajden je bio podvrgnut jakom pritisku, trenirali su ga sedmicu dana. Mentalni trening, poput fizičkog, može izazvati neželjene efekte. Taj pritisak mogao je djelimično naštetiti predsjedniku“, pojašnjava profesor.
Također, ističe kako je Bajden znao da njegov protivnik ima tu slobodu da kaže bilo šta, dok on, kao predsjednik Amerike, ne može to sebi dozvoliti.
„Ovo je možda smanjilo spontanost njegovog ponašanja. Njegov govor nije bio nesputan, kao što bi mogao biti da zaista ima demenciju. S ove tačke gledišta nije rekao ništa neumjesno“, ističe.
Osvrnuo se i na teze o Parkinsonovoj bolesti
„Ne vjerujem u to. Predsjednik SAD-a jeste usporen, što uključuje i motoričke sposobnosti i to je vidljivo kod starijih ljudi. Međutim, to nije Parkinsonove bolesti. Nema ni lice koje je karakteristično kod osoba koje ima Parkinsonovu bolest. Također, nema ni tremor što je karakteristika“, mišljenja je italijanski ljekar.
Naglasio je i kako Bajden nema dramatičnih problema s pamćenjem, ali ističe i kako ima određenih blagih kognitivnih poremećaja iza kojih
„Ima diskretnu emocionalnu stabilnost jer je pred Trampovim napadima zadržao jasnoću. Uzmimo u obzir da je čovjek u životu mnogo patio. Sin mu je umro, njegov drugi sin mu pravi probleme. On je osjetio težinu životnog napora, a to je iskustvo koje na neki način smanjuje kapacitet za izražavanje. Napor življenja je štetan i sa 30 godina, a kamoli sa više od 80“, poručuje ljekar.
Na kraju, u razgovoru za italijanski Corriere della Sera osvrnuo se i na stav kakav ljudi uopšteno imaju prema starijim osobama.
„Tu vlada stav da su stari bolesni, dementni i da ne zaslužuju našu pažnju. To još više važi za Bajdena koji je blage naravi i nije agresivan kao Tramp. Bajden nikada nije mrzovoljan. Starenje nije nužno bolest“, zaključio je doktor Trabući.
