Statistike o prisilnim brakovima maloljetnica, pa čak i o njihovoj prodaji, ukazuju na to da je situacija u BiH alarmantna.
Većinom se radi o siromašnim zajednicama, zajednicama koje žive na rubu egzistencije ili onima koji su na neki način diskriminisane, koje nisu integrisane u društvo.
Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine ukazala je da zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini, naročito u Federaciji, zahtjeva hitne izmjene kako bi se poboljšala zaštita maloljetnih osoba. Ona je ukazala na važnost usklađivanja krivičnog zakonodavstva Federacije BiH s međunarodnim standardima, poput konvencije Lanzarote, koja je već implementirana u Republici Srpskoj.
Slučajevi koji ukazuju na hitnost društvene reakcije kada je riječ o prislinim brakovima u BiH su brojni, a djevojčice se kroz ugovorene brakove prodaju za 15.000 konvertibilnih maraka.
Mirsada Bajramović, stručnjakinja za zaštitu djece iz Tuzle, kaže da su se u praksi već susretali sa velikim brojem maloljetničkih brakova.
„Neki koji su najekstremniji jeste da je dvanaestogodišnja djevojčica prodata za golf dvojku kroz takozvani taj maloljetnički brak. Takođe smo imali slučaj da je djevojčica nažalost prodata za 1.500 KM. Cijene za djevojčice kroz te ugovorene brakove se kreću od 600 KM do 15.000 KM, navela je Mirsada Bajramović gostujući na sarajevskoj televiziji N1.
Prema riječima Aleksandre Marin Diklić, odgovornost je prvenstveno na školama, ali se ne može u potpunosti prebaciti na njih.
U riješavanje ovog problema, pored obrazovnog sistema, moraju se uključiti i sigurnosne strukture, policija i centri za mentalno zdravlje, naglasila je i istakla da postoje razlike između urbanih i ruralnih škola.
Ipak, istakla je da odgovornost ne može biti prepuštena samo školama.
