Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Rođenje Svetog Jovana Preteče – Ivanjdan. Mnogi vjernici ovaj praznik uzimaju za krsnu slavu, a u crkvenom kalendaru obilježen je crvenim slovom.
Šest mjeseci prije nego što se u Nazaretu javio Bogorodici, arhanđel Gavrilo se javio prvosvešteniku Zahariji u Jerusalimski hram i objavio starici Jelisaveti, ženi Zaharijinoj, da će roditi sina. Zaharija nije odmah povjerovao u to, pa je ostao nijem sve do osmog dana po rođenju djeteta. Tada je pri obrezivanju i davanju imena na daščicu napisao ime Jovan i progovorio.
Da prethodi i najavi Hristov dolazak
Prvosveštenik Zaharija i Jelisaveta bili su pobožni i blagočestivi ljudi. Dugo su molili Boga da im podari dijete. Prezreni od ljudi jer su ostarili, ali uporni u molitvi, izmolili su od Boga dijete..
Kada je hristoborni car Irod saznao da se rodio Sveti Jovan, naredio je da se pobiju sva novorođena djeca u Vitlejemu. Međutim Jelisaveta je uspjela da sa djetetom pobjegne u pustinju, gdje posle nekog vremena umrla. Jovan je ostao sam u pustinji sve do trenutka kada je dobio znak od Boga da je vrijeme da prethodi i najavi dolazak Hristov, koga je najposle i krstio.
Djete molitve
Na sajtu SPC stoji:
‒ Rođen je šest meseci prije Gospoda Isusa Hrista, kao djete molitve, od prestarelih roditelja Zaharija i Jelisavete. U životu Svetog Jovana sve je bilo čudno – rođenje, hrana, odjeća i vaspitavanje u surovoj judejskoj pustinji. Kada ga je Bog oslovio u pustinji, odlazi među ljude i počinje da u njihovim dušama priprema staze za dolazak Spasitelja. Praznik je ustanovljen u četvrtom vijeku, nakon uspostavljanja Božića. Koliko je ovaj praznik poštovan od davnina, vidi se i po listi himnografa koji su pisali Crkvene pjesme za njega: Dometije (četvrti vijek), Anatolije (deveti vijek), Sveti Andrej Kritski, Sveti Jovan Damaskin, monahinja Kasija i vizantijski car Lav Mudri.
Ivanjski venci
U narodu je utvrđen običaj da se na ovaj dan pravi vjenci od ivanjskog cveća ‒ Ivanjski vjenci. Njima se zatim okite hrišćanski domovi, zgrade i obori. Simbolišu ljepotu prirode, koju je Bog stvorio i darovao čovjeku na uživanje, i podsjećajući ljude da životi treba da obiluju vrlinama i dobrim delima
