Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag. Tako veli narodna poslovica. Ili u prevodu na naš savremeni život: skoro uvijek prvi snijeg pokaže koliko je sve trulo u Republici Srpskoj.
Tako je bilo i ove godine, tačnije prije 2 dana. Prvi snijeg, totalni kolaps. Putevi, struja, gradski i međugradski prevoz, grijanje, u nekim naseljima i vodosnabdijevanje: sve je “kleklo”, nakon što je jednu noć padao uredno najavljeni snijeg
Kao da imamo hiljade milja autoputa, a ne , slovom i brojem, 113 kilometara. I kao da je snijeg pao u nedoba, pa putare zatekao na spavanju. Ili, kako napisa jedan čitalac Srpskainfo: “Iznendio ih snijeg, kao da je pao na Đurđevdan, a ne na Aranđelovdan”.
A nije da premijer Srpske Savo Minić nije upozorio putare. Samo 2 dana prije kolpasa lijepo je rekao: “Najavljuju se padavine, nemojte da vas iznenadi snijeg u novembru”. I iznenadio ih je.
Ni po muke da je u pitanju samo autoput. Mnogi su lokalni i regionalni putevi, a bogami i magistrale u Republici Srpskoj, zavejani tog “kobnog” dana. Pa se i sekretar Narodne skupštine RS Boran Bosančić morao pješice probijati iz Rekavica ka centru Banjaluke.
I to nije sve. Čak i oni koji su ostali kući, da ne izazivaju snježnog vraga, nisu mnogo bolje prošli. Mnogi su cvokotali u mraku.
Brojna sela, gradska i prigradska naselja u Banjaluci ostala su bez struje. Ili kako nadležni eufemistički kažu, “došlo je do prekida u snabdijevanju električnom energijom”.
– Mnogo prekida u isporuci elektične energije je i dalje na područjima Prnjavora, Čelinca, Kneževa, Mrkonjić Grada, Šipova i okolnih manjih rubnih opština, te šumovitim rejonima Podgrmeča i Potkozarja – poručili su iz “Elektrokrajine”, “kobnog” dana uveče, kad su već sanirali “brojne probleme”.
Eh, šta je tek bilo prije nego su sanirali. Pa bilo je da su, kako javljaju čitaoci, bez struje bili i stanari u zgradama u strogom centru Banjaluke, oni što su kvadrat stana plaćali 5.000 KM.
A bilo je i da su mještani u Donjim Kolima, banjalučkom naselje na 5 kilometara od Trga Krajine, ostali bez struje i vode, plus zavejani i odsječeni od svijeta, jer put, pogašate, nije očišćen od snijega.
Ali, oni se bar nisu smrzavali, dobri su to domaćini, na vrijeme su navukli drva, pa se ložilo, nemilice.
Banjalučani u najmanje 2 gradska naselja nisu bili te sreće. Njihovi radijatori su ostali hladni, a napolju duboki minus.
A plaćaju grijanje tokom cijele godine i to papreno. Gradsko grijanje u Banjaluci je jedno od najskupljih u Srpskoj: korisnici usluga “Eko Toplana” za stan od 50 kvadrata godišnje iskeširaju 1.200 KM.
I sad, pored svega ovog govoriti o problemima u autobusom saobraćaju, a zatrpanim autobuskim stajalištima, otkazanim polascima, bilo bi puko sitničarenje. A i toga je bilo, na pretek.
I sve to dan uoči izbora. Šta li će tek biti kad zazimi, kad snijeg zapada, a izbori su daleko, pa političari ne haju što “ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag.” Jer narod brzo zaboravlja, kao ona ćuko iz narodne basne, što se uvijek u zimu zaklinje da će napraviti kućicu, ali čim sunce grane…
