BANJALUKA, SARAJEVO – Republika Srpska i Federacija BiH blizu su dogovora da se krene u izgradnju tri hidrocentrale u srednjem toku Drine, jugozapadno od Bratunca, na granici BiH i Srbije
Nermin Nikšić, predsjednik Vlade FBiH, prošle sedmice rekao je da je u toku finalizacija dogovora po kojem bi 50 odsto vlasništva nad izgrađenim objektima pripalo Srbiji, dok bi drugu polovinu u jednakom obimu podijelile „Elektroprivreda RS“ i „Elektroprivreda BiH“. On je u emisiji na portalu Klix rekao da se o tome dogovorio s Radovanom Viškovićem, predsjednikom Vlade RS, i da će od projekta korist imati oba entiteta.
U Ministarstvu energetike i rudarstva RS nam je potvrđena ova informacija, ali nisu dali precizne podatke u kojoj fazi se razgovori trenutno nalaze. Naime, i dalje je sve na nivou međustranačkih razgovora koji se vode radi deblokiranja evropskog puta BiH, iz kojih je javnost za sada isključena.
U Ministarstvu energetike su nam rekli da je riječ o projektima „Srednja Drina“, a planirane su tri hidrocentrale, i to Rogačica, Srednje Tegare i Mala Dubravica, ukupne instalisane snage 388 megavata i ukupne prosječne godišnje proizvodnje 1.429 gigavat-časova.
„S tim u vezi, ponuđena je na razmatranje ideja o zajedničkom djelovanju RS, FBiH i Srbije u razvoju ovih projekata, a sa ključnim ciljem korištenja energetskog potencijala rijeke Drine koji je decenijama neiskorišten. Takav oblik saradnje, ako bi postojala jednaka volja svih strana, može doprinijeti unapređenju odnosa i poboljšanju saradnje u regionu i biti pozitivan primjer u odnosima između susjednih država“, rekli su nam oni.
Inače, radi se o ideji s kojom je „Elektroprivreda RS“ prvi put izašla u javnost prije deceniju i po, kada je na njenom čelu bila Branislava Milekić, a 2010. godine je počela realizacija idejnog rješenja. I taj projekt, kao i hidroelektrane u gornjem toku Drine, od kojih je najveća i najpoznatija Buk Bijela, zapeo je zbog neriješene međudržavne granice između BiH, Srbije i Crne Gore, ali i neriješenog pitanja državne imovine, kao i ekoloških izazova.
Ukoliko bi Nikšićeva najava bila tačna da je iza zatvorenih vrata postignut dogovor o realizaciji barem nekih od ovih projekata, BiH, odnosno RS i FBiH, možda bi već do 2030. mogla dobiti nove hidrokapacitete. To je posebno važno zato što će od 2026. godine početi naplata penala na energiju proizvedenu iz prljavih fosilnih izvora, što će domaće elektroprivrede učiniti nekonkurentnim, a njihovu izvezenu struju preskupom da konkuriše na evropskom tržištu. U tom slučaju oba entiteta ostala bi bez više stotina miliona maraka prihoda godišnje, zbog toga što su postojećim termalnim kapacitetima uglavnom resursi istekli, neisplativ je njihov remont, a nema zainteresovanih finansijskih institucija da finansiraju izgradnju novih termalnih kapaciteta.
I Evropska komisija i Energetska zajednica su u svojim izvještajima za prošlu godinu naglasili da se BiH nominalno usaglasila s energetskom politikom EU u vezi sa smanjenjem emisije stakleničkih gasova do 2030. godine, ali i jedni i drugi jasno upozoravaju da se u praksi malo na tome radi.
Osim toga, sitnim slovima u njihovim izvještajima o novim hidroenergetskim projektima upozorili su da nije urađena adekvatna studija o zaštiti okoline i prirodnih staništa, što bi mogao biti problem za uključivanje njihovog finansiranja prema ovim projektima.
„Nijedan entitet nije izvršio neophodnu inventuru vrsta i staništa, fokusirajući se na specifične taksonomske grupe, a ne na konkretna zaštićena područja. Izgradnja hidroenergetskih projekata i procjena njihovog potencijalnog uticaja na smaragdna područja i ramsarska močvarna područja od međunarodnog značaja, posebno u vezi sa projektima na gornjoj rijeci Neretvi i gornjoj Drini, ostaju neriješeni problemi“, navedeno je u posljednjem izvještaju Energetske zajednice.
Slične formulacije mogu se naći i u prošlom izvještaju o napretku Evropske komisije za BiH.
„Planiranje hidroenergije i dalje se sprovodi bez konsultacija sa svim zainteresovanim stranama i bez poštovanja Konvencije o prekograničnoj procjeni uticaja na životnu sredinu. Uprkos postojećim zakonskim obavezama, procjene uticaja na životnu sredinu još nisu dosljedno pripremljene i dovode do protesta i osporavanja na sudu, kao što je slučaj sa hidroelektranom Buk Bijela“, naglašeno je.
