U ponedeljak, 28. jula, srpska pravoslavna crkva obilježava praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, sina i majke koji su postali simbol nepokolebljive vjere, ali i bezuslovne ljubavi između roditelja i djeteta. Ćirilovdan, kako se praznik u narodu zove, ima posebno mjesto u kalendaru srpskih svetitelja i običaja – ne samo kao dan duhovnog sjećanja, već i kao praznik topline doma i porodične povezanosti.
Majka i sin – mučenici vjere
Sveti Kirik i njegova majka Julita stradali su u vreme rimskog cara Dioklecijana, kada je hrišćanstvo bilo brutalno gonjeno. Iako suočeni sa mučenjima, nisu se odrekli svoje vjere, zbog čega su kanonizovani i danas ih Crkva poštuje kao svetitelje. Dio njihovih moštiju čuva se u crkvi Svete Bogorodice Bolničke na Ohridu.
Dan kada se ne grdi, već ljubi i prašta
Ćirilovdan je, po predanju, praznik ljubavi između majke i djeteta. Na ovaj dan se naročito vodi računa da se djeca ne grde, već da im se obraća sa nježnošću i razumijevanjem. Vjeruje se da lijepe riječi, toplina i mir u domu donose blagoslov i zdravlje čitavoj porodici.
Porodični običaji: Poklon, zagrljaj i vrijeme zajedno
U pojedinim krajevima Srbije običaj je da majke daruju svoju djecu malim znakom pažnje – simboličnim poklonom ili gestom ljubavi. Takođe se vjeruje da bi ovaj dan trebalo provesti u zajedništvu, sa što više osmjeha i porodičnih trenutaka.
Kupanje za zdravlje
Postoji i jedan stari narodni običaj koji se i danas poštuje: na Ćirilovdan bi trebalo otići na rijeku ili izvor i okupati se, jer voda toga dana, kako se vjeruje, ima posebnu moć da očisti tijelo i ojača duh.
U narodu se smatra da Sveti Kirik ima vlast nad sunčevim zracima i da oni na njegov praznik imaju iscjeljujuću energiju. Zato se često kaže da je sunce tog dana „ljekovito“.
Praznik nježnosti i vjere
Ćirilovdan nas podsjeća da su najdublje veze, one između majke i djeteta, i najjače. To je dan kada se tiho slavi toplina doma, postojanost vjere i nježnost koju ne mogu da pokolebaju ni najveće nedaće.
