BIJELJINA – Dok su radijatori ove zime često ostajali hladni, računi su stizali uredno, cijena grijanja je povećana, kredit je podignut, a dodatna sredstva obezbijeđena iz gradskog budžeta. I dok se sezona završava bez mnogo toplote u stanovima, ostaju brojna pitanja bez odgovora. Svoj pogled na protekle mjesece dao je Vladimir Vulović, korisnik gradskog grijanja, u autorskom tekstu koji bez zadrške opisuje kako je izgledala zima za hiljade Bijeljinaca.
Grejna sezona u Bijeljini je završena. Građani se nadaju da će u sljedećoj biti i grijanja.
Počelo je sa povećanjem cijene grijanja od 25%.
Nastavilo se kreditom od preko 2 miliona KM.
Pojačano je sredstvima iz rebalansa.
Sve što su uprava i gradonačelnik tražili – dobijeno.
Samo jedno nije – grijanje!
A onda kreće prava zimska avantura. Zimska, jer su se korisnici smrzli.
Ugalj – tender propao, a oktobar došao. Za ljubitelje drame, ovo je bio pun pogodak.
Cijena uglja – niža cijena se mogla dobiti na vreću nego što je Toplana dobila na tonu. Skuplje nije moglo, a nije da se nisu trudili.
Kvalitet – takav da više smeta nego što grije.
Kotlovi – kad rade, ne možeš ni da se „opržiš“ na njih. Srećom, više nisu radili nego što jesu.
Mreža – Bageristi jedini opravdali platu. Svako malo kopaj novu rupu – novi kvar.
Rezultat?
Grijanja više nije bilo nego što ga je bilo.
Da ne bude sve tako crno kao ugalj – grijali smo se smijući se konferencijama za medije uprave i gradonačelnika.
I sada, kada je sezona završena, ostaje nekoliko jednostavnih pitanja:
Gdje je otišao sav onaj novac s početka teksta?
Kako je potrošen kredit?
Šta su građani dobili za skuplje račune?
Jer nije problem u tome što je bilo hladno.
Problem je što je sve što je traženo i obezbijeđeno. Osim uglja i grijanja.
I naravno odgovornosti.
Autorski tekst: Vladimir Vulović
FOTO: privatnaarhiva
